понедељак, 22. фебруар 2010.

Neizvesnost

Pre oko 2 meseca sam se odlucio da otputujem u Ameriku preko "Work and travel programa". "Work and travel" je ustvari rintanje raznih bezveznih poslova u Americi za po nasim standardima velike pare, ali za njih je to ispod proseka. Poslovi koji se nude su od peraca sudova, vozenja riksi pa do rada u samoposluzi, u sustini sve za sta ti ne treba skola. Amerikanci su se pametno dosetili kako da iskoriste mladu radnu snagu iz siromasnih zemalja poput nase i to tako sto ce ponuditi da se radi 4 meseca i da jedan mesec koji je neradan se koristi kao turisticki mesec za koji potrosis sve sto si zaradio. Ali Srbi, naravno, uvek tamo rade 2 posla zarade brdo love i retko kad spiskaju mnogo na putovanja.

Kada sam se odlucio da otputujem raspitao sam se koliko ce sve to da kosta. Rekose 1000 eura agenciji, 500 eura za avio kartu i 500 eura da poneses. Reko, znanje engleskog imam, volje imam, drugare od kojih mogu da cujem iskustava takodje imam, a sta nemam? Pa PARE naravno. Al znam nekog ko ima, pa cemo da vidimo.

Ja: Cale, aj da mi das 2000 eura da otputujem u Ameriku.
Cale: Ne moze.
Ja: Ali cale...
Cale: Ma ne moze bre...

Cale cicija. Ne daje sinu pare da vidi sveta. Ja tako skenjan vratim se u Beograd gde inace studiram, pa resim da posaljem burazeru poruku da obradi cala za Ameriku.

Poruka: E aj iscimaj caleta da mi da pare za Ameriku. Lazi tamo maksimalno sto mozes samo da me pusti. Bas mi se ide.

Send to: Cale

Odmah kad sam poslao sam shvatio da sam se, da izvines, izradio.
Zovem ja brata, kad u pozadini se cale smeje. "Pogresi covek" sto bi se reklo. Ostade na tome da ja ne idem. Zove me brat sutra, kaze ubedio sam caleta, ides. Ja sav hepi pa na prvu od caleta da mi da za ucesce prvu ratu za agenciju 250 dolara. Izboksujem ja 250 $ i pravac agencija. Odem u agenciju, inace poznajem jednu zenu, kao slucajno direktorku i odmah nadjem ponudu koja je vrh, bolje nema.

Posao je pomaganja cistacicama u hotelu u Hajatu u San Dijegu. Plata 10.5 dolara po satu + mozda neki baksis. Inace najcesci su poslovi po nekim selima gde je plata izmedju7 - 8$, dok je ovo premija. Kazu da san Dijego je najlepsi grad u Americi, izlazi na okean, najbolju klimu na svetu, na granici sa Meksikom, odes u Tihuanu na pivo kad god hoces jer je na 15 km odatle, Los Andjeles na 2 sata voznje. Ma bombona, ne moze bolje. Reko ako me sreca prati, mozda se oprobam u nekom filmu u Holivudu. Moze i kao kaskader posto nema sta nisam lomio i povredjivao, pa da makar za to i da uzmem pare.

Reko ja nekoj tamo radnici da sam zainteresovan za posao, kaze ona, ne mozes ti ovo dobiti, ima dosta konkurenata a ti tek sto si se prijavio. Reko ok. Ali dodjem ja ponovo sutradan reko jel se slucajno promenilo nesto, da neko nije odustao, smaram ja tako njih ali glupo mi da kazem da poznajem direktorku i nisam jedan od tih koji preko veze dobija bilo sta. Srecom nabasa ja na direktorku i njenog muza i upade ja sa njima u spiku sat vremena. Zovem ja sutra da vidim dal se sta promenilo, kad ono. "Cestitam Stefane dobio si posao". Ja kao opusteno, ko da je to normalno zavrsim razgovor i onda sam poceo da skacem po kuci od srece. Budim cimera sav srecan da mu saopstim vest.

Ja: E Mare, dobio sam onaj posao u San Dijegu.
Mare: Koji ti je ku***, pusti me da spavam.

Vratim se ja tako u sobu i pocnem da zivkam ljude da ih obavestim.

Inace, za posao je jos bio potreban jos neki intervju preko skajpa za koji ce tek da odrede vreme koji nije bas eliminacionog karaktera vec samo da vide da nisam totalni idiot i da znam engleski. Cekam ja tako nedeljama na intervju, ali u medjuvremenu naidjem na neku jeftinu kartu od Londona do San Dijega za 400 eura. reko do Londona cu nekom lowcost kompanijom. Uzmem rezervaciju. Zovem caleta da da novce.

Ja: Cale, daj mi 400 eura.
Cale: Kakve bre vise pare. Ne dam.
Ja: Pa da kupim kartu za avion.
Cale: Gde sad da kupis kartu kad polazis za 5 meseci?
Ja: Pa ima neki popust, sad je jeftinije 150 eura.

Uze ja pare od caleta, odem u agenciju, kad ono PRC! Kaze zena iz agencije, ima neka greska, ta karta vise ne kosta toliko, sad mi izbacuje da kosta 300 000 dinara. Ja reko vazi, vidimo se...

Za pare od karte odem na Kopaonik, kupio neke patike, troskario ovako... I neeeeeema.

I tako ja pre par dana dobijem mail da trebam da posaljem CV za posao i zakazu mi intervju za 3. mart. U CV-u malo lazem, malo pricam istinu, u sustini to posaljem i sad cekam intervju. Do tad, ostaje mi samo neizvesnost da li sam stvarno toliki idiot da ne dobijem posao.

1 коментар: