петак, 1. октобар 2010.

Na putu za Vegas upoznao sam Svajcarca botanicara koji je 4 meseca proveo na nekom ostrvcu kod Los Andjelesa sto se da primetiti na njemu. Odavno neobrijan, odeven nekom krem kosuljom sto se samo moze videti kod naucnika na Neshnal Dziografiku I nekim cudnim pletenim sesirom odavao je sliku nekoga koga civilizacija duze vreme nije videla. Kada govori govori tiho I spokojno tako da sa takvom pojavom je bilo bas interesantno pricati.

Izadjoh iz autobusa I ostavih mog druga kome ime ne znam da putuje dalje. Niste valjda pomislili da bi neko takav izasao u Vegasu? Ne, to mu ne prilici.

Vegas. Montiram biciklu da bude u voznom stanju I izlazim u mrak. Napolju mracno zato sto je stanica 5 milja od grada. Nabacujem poteski ranac na ledja I sa direkcijama da idem ka Stratosferi, najvisoj gradjevini u Vegasu, poceo sam da pedalam. Prosavsi Stratosferu nastavio sam pravo I svetla raznih hotela I kockarnica pojela su mrak.



Jurivsi glavnom ulicom prolazio sam pored hiljade I hiljade turista koji sa svojim fotoaparatima skljocaju u pravcu svetala. Kako sam prolazio pored njih svetla su prestala da budu njihova tacka interesovanja. Poneki su cak I upirali prstom misleci da sam toliko lud da se dovezem iz drugog grada kroz pustinju na bicikli sa tolikim rancem na ledjima. Ali oni nisu znali za jadac da sam dosao autobusom tako da je meni bas ta paznja bila interesantna I samo sam se smeskao dok sam vozio.

Sa moje desne strane strane trajao je sou sa muzickom fontanom ispred nekog najluksuznijeg hotela kome u tom trenutku ni ime nisam znao. Izvadivsi aparat iz torbice, poceo sam da snimam vozivsi jednom rukom kroz guzvu u Vegasu. Da me je neki od gospode odevenih u plavo video, tacno bi me strpao u zatvor na dozivotnu robiju sto ugrozavam svoju I tudju bezbednost.



Prosavsi hotel shvatih da je to hotel u kome odsedaju moji drugari iz Hajata I ciji cu gost biti. Pozvavsi druga Makedonca Kirea da me uvede u hotel sacekao sam ispred I odgledao sou do kraja. Pojavio se drug Makedonac inace najbolji ortak za vreme koje sam proveo u San Dijegu I krenusmo put "Belaggio-a". Na putu ka tamo zaustavi me andjeo da sazna odakle putujem. Kada je dosao I djavo izrazismo uzajamnu zelju da se slikamo zajedno.



Kao I svaki hotel koji ima kazino, da bi dosao do liftova koji vode u sobe moralo se proci kroz kazino. Pametan trik, uspeo je cak I kod mene sledece vece kad sam izlazio odatle da bacim koju paru na kocku. Kako su me gledali ljudi na ulici, ovi u kazinu su me gledali duplo cudnije. Prolazivsi pored aparata I stolova za kocku uspeo sam da odvucem paznju par ljudi kojima je u tom trenutku samo kocka I karte bile u glavi. Usavsi u lift popeli smo se daleko u visine I usavsi u sobu prijatno sam se iznenadio. Nije za dzabe proglasavan za najbolji hotel u Vegasu. Namestaj u tamno braon boji, ogromni prozor od poda do plafona I kupatilo koje sabija davalo je utisak luksuza koje ja pre toga nisam uzivao.

Pored Makedonca, u sobi su bili Moldavka Vika, I Kristijan I Andrea iz Rumunije. Bas sarena kombinacija. Svi oni su samnom 4 meseca mucili muku u Hajatu.

Popivsi koje pivo (ovaj put ne sa ukusom jabuke I cimeta) I spremivsi se za grad izadjosmo u zezanje.

Krenusmo duz ulice koju sam izvozao par sati ranije ja postadoh jedan od onih koji iz ruku ne izpusta fotoaparat. Ne zato sto me svetla toliko ocaravaju nego zato sto ne znas koja ce dvorska luda da iskoci ispred tebe ili pak neka cura od koje zastaje dah. Ja voajer? Ma kakvi.

Stigosmo do neke kockarnice I resismo da udjemo. Sedosmo za sank u koji su ugradjeni kockarski aparati. Prvo pitanje je bilo "Ako se kockam, jel pijem za dzabe" na sta sam dobio potvrdan odgovor. Ubacivsi po dvadeseticu narucili smo po pivce za zivce I izabrali "double double poker". Popivsi po 3 piva izgubili smo pare I krenusmo dalje. U povratku svratismo u istu kockarnicu I ubacismo jos po 20. Igravsi tako 15 minuta u jednoj ruci jurio sam flesh. Ne primetivsi da 3 karte koje imam su deteline I to visoke deteline, lupio sam dugme da podeli I isped mene zasvetli "Royal flesh".

Inace za one neiskusne "Ryal Flesh" su najjace karte u pokeru, jace cak I od 4 iste ili takozvanog pokera. Verovatnoca dobiti "Royal flesh" je isti kao I dobiti Kasparova u sahu sto je ravno nuli. Skocio sam I viknuo od srece. Obzirom da sam par ruku pre smanjio ulog sa 5 na 2 kredita, dobio sam samo 130 dolara. Obzirom da dobici nisu proporcionalni na dvojci I na petici, uvideo sam da sam igrao kao sto sam igrao pre toga, uzeo bih hiljadu dolara. A da sam kojim slucajem hteo da odigram bas tu ruku da bude maksimalnih 25 dolara po ruci (sto nikad ne bih uradio, ali...) dobio bih 25 000 dolara.

Kire je uplatio jos 20, pa onda jos 20 I kad je video da mu bas ne ide, onda je uplatio jos 20. Sta ces, povuklo ga. Iz kockarnice smo izasli oko pola 5 I uputili se nazad ka hotelu. Na ulici je takozvani "last call" gde te zene lakog morala cimaju za rukav I govore cenu. Makedonac se u jednom trenutku zaljubio I bio u nedoumici dal da plati. Nista od toga se nije desilo I stigosmo u hotel.

Moj plan da sledece jutro u poranim oko 6 sati (sat vremena kasnije) dok jos nema sunca I odvezem se do Huverove brane I nazad bio je neizvodljiv.

Ludi Rumuni ustadose u 8 sati da idu na bazen I razbudivse sve da idu sa njima. Da sam znao da ce tako da bude otisao bih radije da pedalam ka brani.

Sledeci dan drugi hotel. Stigavsi u hotel koji je izgradjen pre 2 godine rekose nam da trenutno imaju neke promocije soba I dadoshe nam delux apartman na 43 spratu. Ulazimo u apartman I zene pocinju da se deru ko magarci "wow, wow, I can't belive".

Dobili smo 50ak kvadrata savrseno uredjenog preostora sa pogledom koji se pruza jos malo pa do Srbije. Dnevni boravak sa TV-om od jedno metar I po, kuhinja sa prelepim visecim delom i ogromnim friziderom, trpezarija sa velikim stolom na kojoj stoje vinske case, spavaca soba sa istim tolikim TV-om I ogromnim krevetom, kupatilo koliko I dnevna soba. Da kupatilo ima krevet, rado bih se u njega nastanio.



Posle par sati izadjosmo da nesto pojedemo I tada sam prvi put u zivotu odetio sta je prava vrucina I zega. Sunce koje pece kroz majicu. Posle 20 minuta setnje sa izgorelim uznama udjosmo u hotel koji pored kazina ima I kladionicu sa jedno 50 ogromnih TV-a poredjanih u jednom redu I foteljama rasporedjenih kao u amfiteatru usmerenim u tom pravcu.

Zaseo sam u fotelju da gledam americki fudbal I od iscrpljenosti zaspao. Nakon sat vremena spavanja, probudi me Kire dade mi kljuc I ja sam se uputio ka hotelu da odkuntam malo.

To vece ponovo izadjosmo I u kombinaciji klub I kockarnica zapocesmo vece. Po klubovima nista specijalno ali u najbolji klub nas ne pustise jer ne nosimo cipele. Prodje I to vece slicno kao I prethodno samo sto ovaj put dodjosmo ranije, oko 3.



Zvrrrrrrr. Pola 5. Opet spavao manje od 2 sata. Oprastam se od Kireta, legende so Makedoniju, izlazim na svetlost noci I upucujem se ka uatobuskoj stanici. Na ulicama pijani ljudi (a I ja pomalo) vracaju se vecinom nasmejanih lica , a ima I onih koji sa pogledom nanize zale za prokockanim novcem.

Pakujem biciklu u kutiju, sedam u bus i upucujem se ka mojoj sledecoj destinaciji, Flagstaff.

Нема коментара:

Постави коментар